Dokumenti - UO za gospodarski razvoj i komunalne djelatnosti

Zanimljivosti

STUPČANICA – srednjovjekovno-turska utvrda, Općina Đulovac	Utvrda je od 1975. zaštićeni spomenik kulture i najočuvanija srednjovjekovna utvrda na području Bjelovarsko-bilogorske županije. Stupčanica je kameni njemački tip burga - grada. Najočuvanija je velika branič kula visine 20 m s još vidljivim romaničkim elementima. Bedemi do visine 4 m su najbolje su sačuvani na sjeveroistočnoj strani utvrde (vidljive puškarnice za topove). Ovdje je odlično sačuvan duboki obrambeni kanal. Na zapadnoj strani bedemi su djelomično vidljivi dok je ostali dio spuznuo niz padinu/klizište. U sjeverozapadnom dijelu sačuvani su ostaci zidova stambenih i pomoćnih objekata s mjestimičnom visinom zidova do 4 m. Stupčanica (Sapploncha) je izgrađena početkom 13. st. od strane njemačkih plemića Tiboldovića (Thybold). Plemići Tiboldovići dolaze u Hrvatsku s madžarskim kraljem Ladislavom Arpadovićem 1091. i stječu mjestimično posjede od Barča i rijeke Drave sve do Save preko Daruvara, Bijele, Sirača, Bijele Stijene, Novske i Subocke. Na tom teritoriju su obnašali upravnu župansku čast koju kasnije preuzimaju Križevci i Požega. Prvi poznati feudalni gospodar župan Zeria Magnus Tiboldović, naslijedio je utvrdu Stupčanicu 1294. Plemići Tiboldovići kao veleposjednici brinuli su se i za vjerski i prosvjetni život. Doveli su benediktince u Bijelu nedaleko Sirača izgradivši im veliki samostan Sv. Margarete. Cijeli veleposjed je imao 62 seoskih kuća - ognjišta. U blizini utvrde razvila su se dva srednjovjekovna mjesta trgovišta sa sudovima i školama - Gornja Stupčanica i Donja Stupčanica, sjedišta župa Blažene Djevice Marije i sv. Mihaela. U utvrdi je bila kapela Sv. Franje Biskupa. Plemići Tiboldovići držali su Stupčanicu do sredine 14. st. Zatim dolazi do česte promjene feudalnih vlasnika (Petar Poharos, Juraj Bazzini, Barbara Celjska, Nikola Gorjanski, Nikola Banić, Valenetin Torok). Zadnji vlasnik bio je Stjepan Banić jer su Turci već počeli silovito nadirati u ove krajeve. Godine 1542. Stupčanicu je zauzeo Mehmed paša Jahjpašić i u nju smjestio jaku posadu, u okolicu naselio muslimansko stanovništvo, a zatim i pravoslavno koje je naseljeno i u ostalim pograničnim područjima u službi čuvanja granice. Na taj način cijelo današnje područje Bjelovarsko-bilogorske županije istočno od rijeke Ilove koje je graničilo s "ostatkom ostataka Hrvatske" zaprima ime Mala Vlaška. U utvrdi je bilo smješteno 200 turskih vojnika i nekoliko topova. Nakon poraza Turaka pod Bečom 1683. i početka Velikog rata za oslobođenje (1683. – 1699.). turska posada pred vojskom generala Hansa Dunewalda povlači se iz Stupčanice 1688. Posljednji turski gospodari Masim i Murat aga odlaze u Bosnu. Od tada je napuštena i započinje njezino propadanje. U tijeku je projekt "Istraživanja, sanacije i konzervacije" utvrde koje izvodi Općina Đulovac. Buduća namjena utvrde je "Muzejski park Stupčanica - izletište i lovačko odmorište s mogućnošću prolaznog boravka i noćenja." Prilaz utvrdi je moguć šumskom cestom i markiranim planinarskim stazama.
ETNO PARK U VELIKOM TROJSTVU	U širokom i bogatom spektru kulture, narodno graditeljstvo dio je povijesnog i društvenog razvitka, civilizacije i umjetnosti. Tako se već više od 100 godina u cijelom svijetu provode mjere zaštite narodnog graditeljstva i stvaralaštva, formiranjem tzv. ETNO PARKOVA. Etno park u naselju Veliko Trojstvo, tradicijski je prikaz graditeljstva (hiža, štagalj, ambar, krušna peć, kukuruzana) tipičan za Bilogorski kraj. Svi objekti opremljeni su tradicijskim inventarom, a kao nadopuna svemu su povremene folklorne priredbe, atraktivni običaji i stari zanati, različite manifestacije i događanja.
LOVRAKOV DOM U VELIKO GRĐEVCU	Općina Veliki Grđevac nositelj je investicije izgradnje i uređenja Lovrakovog centra u Velikom Grđevcu. Centar se nalazi na cesti Veliki Grđevac - Grubišno Polje, pokraj sportskog ribnjaka SRRU Grđevica. Dio izložbenog prostora kompozicijskog muzejskog vlaka i mlina koji predstavljaju simbole najpoznatijih romana Mate Lovraka "Vlak u snijegu" i "Družba Pere Kvržice" je dovršen, a potrebno je nastaviti izgradnju pomoćnih objekata i urediti prostor. Unatrag nekoliko godina Lovrakov centar je prepoznat kao vrlo privlačna destinacija obrazovnog turizma za osnovnoškolsku djecu koja ga posjećuju iz svih krajeva Republike Hrvatske. U sklopu Lovrakovog centra je i Staza prijatelja prirode u dužini od dva kilometra na kojoj su obilježeni brojni predstavnici biljnog i životinjskog svijeta bilogorskog kraja. Jedan od najvećih hrvatskih dječjih književnika Mato Lovrak rođen je 8.ožujka 1899.godine u Velikom Grđevcu. Tijekom pedesetogodišnjeg književnog rada najviše je djela posvetio djeci. Neka od njegovih proznih djela su:Djeca velikog sela,Družba Pere Kvržice,Vlak u snijegu,Slatki potok,sretna zemlja,Divlji dječak,Prijatelji,anka Brazilijanka, Devetorica hrabrih,Dječji konzul i Zeleni otok. Mnoge su njegove priče i ekranizirane.
CRIJEPCI - Rimski ranokršćanski arheološki	U selu Bastaji u Općini Đulovac na 10 km SI od Daruvara nalazi se važan lokalitet “Crijepci,” ili “Zidina,” površine 15 hektara, jedino ranokršćansko arheološko nalazište u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji. Smješten je s južne strane sela na padini ispod osnovne škole koja se spušta prema prvim sjevernozapadnim obroncima planine Papuk. Lokalitet je zaštićeni spomenikom kulture. Dobio je ime velikoj količini rimskog crijepa i cigle koji su ondje otkopavani tijekom zadnjih 200 godina. Ovdje je godine 1842. otkrivena i uništena velika rimska grobnica. Prema onodobnom svjedočanstvu seoskog učitelja, seljaci su otkopali podzemnu grobnicu s više čelija presvođenih opekama, zidovima ukrašenih mozaicima i mramornim pločama s uklesanim ranokršćanskim stihovima. U arheološkom kontekstu nalaz takve grobnice s mramornim pločama je svijetski jedinstven. U grobnici su pronađena dva luksuzna mramora sarkofaga, od kojih je jedan razbijen odmah po nalazu. Sačuvana je i jedna velika kamena ploča i četiri ulomka ploča s latinskim natpisima. Sarkofag i natpisi tada su dopremljeni u Daruvar i izloženi u parku dvorca grofova Jankovića. Prvi su ih publicirali Ivan Kukuljević Sakcinski i Theodore Mommsen. Na velikoj natpisnoj kamenoj ploči (mramor 90x100x2,5 cm) uklesan je u najboljoj kasnoantičkoj tradiciji elegantne capitalis actuaria jedinstven kasnoantički panonski primjer ranokršćanske epigrafske metrike u osamnaest redova. Dobrim heksametrima i stilom uronjenim u tajanstvene alegoričke slike i poruke predočena je dogma o izvornome grijehu i Kristovoj otkupiteljskoj žrtvi prema čovječanstvu. Mramorni sarkofag jedinstveni je nalaz u Hrvatskoj poradi svojeg zasebnog postolja-baze ukrašenog cik-cak kimation motivima. Bočne strane ukrašene su ranokršćanskim prikazima vinove loze i ptica s izvorom života. U amaterskim arheološkim iskopavanjima 1968. na lokaliteti Crijepci pored još fragmenata natpisnih ploča pronađeno je mnoštvo kockica mozaika od stakla i staklene paste, fragmenta polihromnih zidnih slikarija (freske), pocakljenih glinenih vodovodnih cijevi i keramike, te grumenja brončane i olovne zgure. Izgleda da je na lokalitetu bila razvijena manufakturna metalurška djelatnost. Usprkos intenzivnoj poljoprivrednoj obradi tla, na površini se 1995. još nazirao kružni tlocrt na površini lokaliteta - udubljenje pozicije grobnice promjera cca. 10 m, gdje se na površini moglo naći fragmenata ljudskih kostiju, dijelova cigle, crijepa i žbuke, te kockica mozaika. Pretpostavlja se da su u selu Bastajima na lokalitetu Crijepci bile ladanjske kuće ili veća rimska vila s metaloprerađivačkom manufakturom, odnosno i boravište uglednog rimskog velikodostojnika iz nedalekog municipija Aquae Balissae (Daruvar), termalnog lječilišta, rekreativnog odmarališta i upravnog središta ovog dijela rimske provincije Gornje Panonije.
ŠPORTSKO-REKREACIJSKI	Smješten je na udaljenosti dvadesetak kilometara od Bjelovara na cesti prema Daruvaru. Nalazi se u šumi te time pruža odmor u prirodi i odmak od svakodnevnog ubrzanog načina života. Sastoji od nekoliko smještajnih objekata, svlačionice, kuhinje, polivalentne dvorane koja može služiti za sastanke, seminare, skupove, predavanja i slične društveno zabavne aktivnosti. Vanjski sportsko – rekreacijski tereni uključuju rukometno, košarkaško i nogometno igralište, atletsku stazu, prostor za odbojku na pijesku i sl
DOBRA KUĆA –	Ostaci srednjovjekovne utvrde Dobra Kuća (Dobrakucha) nalaze se u gornjem toku rijeke Toplice u Općini Đulovac, 8 km istočno od Daruvara u blizini sela Dobra Kuća. Utvrda je smještena na 300 m visokom brežuljku u pobrđu sjeverozapadnog Papuka. Isprava iz 1275. spominje kao prve vlasnike Dobre Kuće plemiće Baniće. Posjed i kaštel spominje 1335. u jednoj ispravi madžarsko-hrvatskog kralja Karla I. Roberta. Jedno vrijeme bila je u vlasništvu pečujskoj biskupa Erunšta Hampa. Kralj Ludovik I. Veliki dao je utvrdu 1356. slavnim Hrvatinićima-Nelipićima u zamjenu za njihovu utvrdu Grebengrad pokraj Jajca. Tada je posjed Nelipića zahvaćao područje i Daruvarske kotline s kaštelom Kamengradom, te trgovištem i župom Toplicom. U blizini utvrde nalazilo se i trgovište Dobra Kuća s župnom crkvom sv. Margarete. Nelipići su morali prodati utvrdu plemićima Midzentima, te su sagradili još jednu manju utvrdu pod istim imenom nedaleko Daruvarske kotline kojoj danas nema traga. Kralj Matijaš Korvin darovao je 1486. utvrdu Dobru Kuću svojim rođacima, ugarskim plemićima Szekelyma. Posjed je tada imao 116 seoskih ognjišta-kuća. Godine 1543. Dobru Kuću je zauzela turska vojska pod komandom vojskovođa Murat-bega Tardića i Ulama-paše. Ugarska kraljevska isprava navodi da su Turci osvojili "dvije utvrde Dobre Kuće." Turci su ovu strateški važnu tvrđavu, sklonjenu u gudurama Papuka koju je vrlo teško uočiti i pronaći, pretvorili u snažno vojno uporište s posadom od 100 vojnika. Prema opisima unutar tvrđave bila jaka četverokutna branič-kula s debelim zidovima i jedna manja kula. U branič-kulu na prvi kat se ulazilo pokretnim drvenim stubama. Lijevo od ulaza nalazile su se stambene prostorije. U uskom dvorištu u živom kamenu isklesana je cisterna duboka 14 m. Turci su Dobru Kuću napustili 1688., a već se kao ruševina spominje 1702.. Danas su vidljivi tek tragovi glavne kule i obrambenog zida. Općina Đulovac namjerava arhitektonski kompleks utvrde s šumovitim okolišem kanjona rijeke Toplice i Papuka s djelomično sačuvanom trasom (19. st.) francuske uskotračne željeznice pretvoriti u "Eko-kamp i izletište Stari grad Dobra Kuća." Prilaz utvrdi je moguć šumskom cestom i markiranim planinarskim stazama.
DVORAC DIOŠ	Dvorac Dioš sagrađen je 1904-1905 godine u naselju Dioš, što na mađarskom znači orah, a sagradili su ga tadašnji posjednici daruvarskog vlastelinstva – Alojz pl. Tukory i njegova žena, rođena princeza Schleswig-Holstein – za svoju kćerku Mariju. Dvorac su nazvali Marijin dvor no taj naziv se nije dugo održao već je naziv dobio po naselju. Nakon obitelji Tukory i nekoliko vlasnika kupuje ga u tijeku prvog svjetskog rata Prva hrvatska štedionica koja ga prodaje 1917. godine grofu Ljudevitu Kulmeru. Godine 1941. država daje dvorac fratrima salezijancima, koji su u njemu utemeljili osnovnu školu u svećeničko učilište. Salezijanci su ga i otkupili. Nakon rata dvorac je nacionaliziran i koristio se za različite namjene. Dvorac Dioš temeljitije je opisan u knjizi „Dvorci i perivoji u Slavoniji“ od Zagreba do Iloka, autora Mladena i Bojane Šćitaroci, izdane 1998. godine.

Povratak na sve dokumente