BBŽ Županijske vijesti

Prije dvadeset i pet godina u mjestu Kusonje pokraj Pakraca, odnosno 8. rujna 1991. godine, tragično je poginulo dvadeset hrvatskih branitelja. Dvije godine kasnije u podmetnutoj eksploziji,  na mjestu obilježavanja tragičnog stradanja 8. rujna 1993. godine poginulo je troje, a ranjeno jedanaest sudionika komemoracije. Žrtve ovog zločina bile su majke okrutno smaknutih hrvatskih branitelja i hrvatsko vojno-policijsko osoblje,  koje je postavljalo vijenac.

Počast palim hrvatskim vitezovima najprije je odana kod spomen područja u Rakovom Potoku, a i ove godine komemorativni skup sjećanja označen je Mimohodom istine od Rakovog Potoka do kapelice Male Gospe u Kusonjama. Roditelji, djeca i drugi članovi obitelji, zajedno sa svim gostima koji su došli sudjelovati u obilježavanju ove tužne obljetnice, pješačili su u tužnoj i ponosnoj povorci.

Mučki ubijenim i masakriranim herojima Domovinskog rata došli su se i ovoga puta pokloniti obitelji i roditelji, predstavnici brojnih udruga proizašlih iz Domovinskog rata, izaslanik Predsjednice RH - general pukovnik Mile Ćuk, izaslanik predsjednika Sabora - saborski zastupnik Josip Đakić, izaslanik Predsjednika Vlade RH i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, izaslanik načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga RH generala zbora Mirka Šundova i ministra obrane Damira Krstičevića - zapovjednik topničko-raketne pukovnije brigadir Marijan Cikuš, predstavnici Bjelovarsko-bilogorske i Požeško-slavonske županije, predstavnici Gradova s područja Bjelovarsko-bilogorske i Požeško-slavonske županije, te učenici III. OŠ Bjelovar i OŠ Ivana viteza Trnskog Nova Rača.

U Kusonjama, na blagdan Male Gospe 1991. Godine poginuli su hrvatski branitelji: Nikola Benkus, Željko Besek, Marinko Crnogaj, Mato Čančar, Miroslav Černak, Marijan Dukić, Stipe Gadža, Petar Grubeša, Stjepan Kolar, Vladimir Krivačić, Stjepan Mamić, Anto Ivandić, Tadija Markić, Ivan Palić, Zlatko Pavlović, Nedjeljko Pekić, Mario Posarić, Igor Stipić, Dubravko Štefulinac i Ante Tandara, dok 1993. živote su izgubili Stanko Palić, Mirko Pereš i Željko Šegović.

„Na današnji dan prije 26 godina poginuli su mahom istinski hrvatski dragovoljci, 18 pripadnika A satnije i 2 policajaca iz Pakraca, koji su samo pozivom srca bili spremni život položiti za svoju Domovinu. 8. rujna 1991. A satnija je sudjelovala u nekoliko oružanih akcija u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji i van nje, ali žrtava nije bilo. Tada smo dobili zadatak pomoći jedinici specijalne policiji „Omege“ iz Bjelovara i policiji rezervnog sastava iz Pakraca koji su držali ovaj dio. Improviziranim oklopnim transporterom naše kolege otišle su u izviđanje. Na ulazu u selo gdje nije bilo neprijateljskih snaga, stoga su ušle dalje gdje su ih napali srpski odmetnici. U bliskoj borbi, pružili su žestoki otpor mnogobrojnim četnicima sve dok su imali streljiva. Ujutro u 8 sati, nas 18 pripadnika A satnije, krenuli smo u akciju spašavanja, ali bezuspješno, izgubili smo jednog suborca i imali smo nekoliko ranjenih. Spašavanje smo nastavili tog dana u dva navrata, uz pomoć Specijalne policije Omege i Virovitičkog rezervnog sastava policije. Prema svjedočanstvu usred krvavih mučenja, zatočeni su umrli. Srpski odmetnici zatrpali su masakrirana tijela u masovnu grobnicu, a tijela su im nađena tek kasnije, 29.1.1992., zajedno sa još 23 civilne žrtve. Za ovaj zločin još nitko nije. Ipak, vjerujemo da je pravda, iako spora, uvijek dostižna.“ rekao je predsjednik Kluba veterana A satnije Bjelovar, Tomislav Jurković.

„Ovaj zločin nikad nije riješen, a ja se pridružujem htijenju svih nas da se provede postupak i da se nađu krivci jer ratni zločini ne zastarijevaju, a mi kao pravna država moramo izvesti pravdu. Ovo mjesto je posebnog pijeteta naše županije, a hrvatski branitelji imaju posebno mjesto u našim srcima i to tako mora biti. Isto tako, moramo omogućiti mladim generacijama da znaju što se dogodilo, da se nikad ne zaboravi, stoga mi je drago da su ovdje učenici s nama. Neka se ova tragedija nikada ne zaboravi.“, izjavio je župan Bajs.

„Ovo je jedan od najsurovijih zločina u Domovinskom ratu. 20 hrabrih heroja koji su branili svoju domovinu, ostavili su svoj život. Hrvatski branitelji koji su preživjeli nemilosrdne napade gledajući ranjavanje i smrt svojih prijatelja, nisu se povukli jer nisu htjeli napustiti svoje ranjene i poginule. Iscrpljeni i izmoreni, ostali su s njima do zadnjeg trena izloživši se živi brutalnom masakru agresorske vojske. Kao da taj zvjerski pokolj nije bio dovoljan, uslijedilo je 6 mjeseci agonija obitelji, bez traga o svojim najmilijima, čija su tijela zakopana u šumu, u prvu pronađenu masovnu grobnicu iz Domovinskog rata. Zločinačka narav neprijatelja pokazala se ponovno na ovom mjestu i dvije godine kasnije, kada su žrtve zločina bili ratni prijatelji i obitelji, koji su htjeli upriličiti komemoraciju žrtvama. Ljudima sa cvijećem i svijećama u rukama punima boli i tuge, podmetnuta je mina koja je odnijela 3 života, a psihički slomljene obitelji dodatno osakatila. Mi smo danas ovdje s istom nakanom, kako bi odali počast i najdublju zahvalnost onima koji su svojom žrtvom zadužili da nastavimo istinu o obrambenom Domovinskom ratu. Na nama je da skrbimo o svojoj zemlji čuvamo i gradimo zemlju, skrbimo o onima koji su je stvarali i čuvamo njihovo dostojanstvo.“, poručio je ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved.

„Ovaj događaj je toliko tragičan da ga ne možemo opisati. Čovjek koji je organizirao ovaj pokolj i danas je slobodan građanin Republike Hrvatske, a to je ono što najviše boli mene, obitelji i prijatelje. Naša dužnost je da i dalje tražimo krivca i da preispitamo zašto nisu poduzete radnje kako bi ih poslali u Republiku Srbiju i priveli ih pravdi. Našim suborcima i prijateljima odajemo duboku počast i poštovanje, sjećamo se njihove hrabrosti, viteštva i ljubavi prema Domovini, neka budu uvijek s nama i neka ih se nikad ne zaboravi.“, u ime predsjednika Sabora RH, rekao je saborski zastupnik Josip Đakić.

„Bio je ovo jedan od najsurovijih zločina Domovinskog rata koji nam je pokazao koliko je velikosrpski agresor okrutan u svojoj nakani da prisvoji ono što mu nije pripadalo, ali i kolika je snaga hrvatskog čovjeka da brani svoj dom i domovinu. S najdubljom zahvalnosti stojimo ovdje i odajemo počast svojim herojima i ovakva mjesta ostavljaju dubok dojam na sve koji vole svoju domovinu. Ovdje u Kusonjama uvijek ostaje onaj isti snažni osjećaj pijeteta prema tim hrabrim ljudima, ljudima velikog srca koji su vjerovali u svoj san o neovisnoj i slobodnoj Hrvatskoj. Zato ćemo uvijek čuvati uspomenu na njih i nećemo dopustiti da se izjednačavaju žrtva i agresor. Svaka žrtva ima svoje ime i prezime i trebamo je se sjećati.“, poručio je izaslanik Predsjednice RH, general pukovnik Mile Ćuk.